Aktivnosti dnevnog života kao dio rehabilitacije djece s razvojnim poteškoćama

Uvod: Da bi pojedinac zadovoljno funkcionirao u svakodnevnom životu mora biti usklađen ritam noći i dana, čežnje i njenog zadovoljenja, produktivnosti, brige o sebi i slobodnog vremena. Aktivnosti dnevnog žiovota su one aktivnosti koje bi osoba trebla da obavlja svakodnevno bez tuđe pomoći kao na primjer hranjenje, kupanje, kretanje, odlazaku toalet I slične aktivnosti. Cilj rada je utvrditi sposobnost djece s usporenim psihomotornim razvojem, dnevnog centra Centra “Vladimir Nazor”, za izvodjenje pojedinih aktivnosti dnevnog života. Materijal i metode: U istraživanju je korišten Upitnik aktivnosti svakodnevnog života, sopstvene izrade. Intervjuisano je 13 roditelja: 10 majki i 3 oca. Rezultati: Od 13 obitelji, 8 djece (61,54 %) su dječaci i 5 (38,46 %) djevojčice, životne dobi od 4 do 12 godina. Devetoro djece ima usporen psihomotorni razvoj, jedno dijete ima umjereno intelektualno onesposobljenje, dvoje teže i jedno teško intelektualno onsposobljenje. Za pripremu jednostavnih jela i pića bilo je sposobno samo 1 dijete od njih ukupno 13. Što se tiče lične higijene 6 djece ne održava redovne navike pranja ruku od njih 13 uključenih u istraživanje. Tri djteta mogu da jedu kašikom ili viljuškom dok njih 10 nije u mogućnosti. U cijelom istraživanju jedno dijete je moglo samo da obuče pantalone ili haljinu. Kada je zdravlje i sigurnost u pitanju, ni jedno dijete ne zaklanja usta prilikom kašljanja ili kihanja, 3 djeteta nemaju redovne izlaske na svjež zrak, 3 djeteta nemaju razvijenu svijest o izbjegavanju situacija nanošenja povreda sebi i drugima. Zaključak: Ovo istraživanje može biti od velike pomoći za razvoj drugih, većih istraživanja i poboljšanje kvaliteta usluge, nas kao profesionalaca, a  s tim i  kvaliteta života djece s usporenim psihomotornim razvojem.

Reiterov sindrom

Reiterov sindrom je skup promjena koje je prvi zapazio i opisao Njemački vojni liječnik Hans Reiter 1916. godine. Karakteristična je kombinacija tri simptoma:
 

1. uretritis – upala mokraćne cijevi, obično je prvi znak, ali nije posljedica spolne zaraze iako se očituje pečenjem, bolovima pri mokrenju i gustim žućkastim iscjetkom. Katkad se upala prošiti i na glans penisa (balanitis circinata)
2. konjuktivitis – nastupa akutno i često recidivira, ali može proći blago pa da se niti ne zapazi
3. artritis – obično se javlja nekoliko tjedana nakon uretritisa. Može zahvatiti jedan veći zgob (koljeno ili gležanj najčešće), u tom slučaju traje nekoliko sedmica, ili se može javiti kao poliartritis .Nekad je sličan reumatoidnom artritisu

Kod nekih pacijenata se javljaju i promjene na koži dlanova i stopala u obliku hiperkeratoze i ljuštenja kože što oboljelog ometa u kontaktu sa drugim ljudima zbog estetskih problema.
Važno je napomenuti da sve navedene promjene u najvećem broju slučajeva prolaze. U to je uključen i artritis koji se može ponavljati i nekoliko puta u toku par mjeseci, pa čak i koje godine, ali se na kraju ipak smiri. Međutim, postoji i hroničan oblik bolesti koji se javlja kod vrlo malog broja pacijenata. Hroničan oblik završava teškim onesposobljenjem.
Uzročnikom bolesti se smatraju infektivne klice, posebno klamidije. Klice se ne nalaze u upaljenim zglobovima već se upala zgloba javlja kao posljedica. Zbog toga se ova vrsta artritisa naziva i reaktivni artritis. Artritis može zahvatiti i sakroilijakalne zglobove i kralježnicu te se javiti ankilozirajuće promjene, nalik onima kod ankilozirajućeg spondilitisa.
Reiterova bolest nije česta, javlja se najčešće kod mlađih muškaraca. Nepovoljni faktori okoline mogu također ubrzati pojavu bolesti. Tako se uretritis može javiti odmah nakon spolnog odnosa pa se zbog toga gotovo uvijek prvo pomisli na zarazu gonorejom. Ponekad Reiterovom sindromu prethode proljev ili dizenterija.
Prognoza bolesti je vrlo dobra. Statistike kaže da svega 3% bolesnika razviju ankilozu kralježnice, a 30% bolesnika hronični perfiferni artritis. U liječenju se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi dok se upale sluznice liječe primjenom lijekova sa loklanim djelovanjem (kapi za oči i dr). U posljednje vrijeme se u akutnoj (početnoj) fazi koriste i antibiotici.
Fizikalna terapija se provodi kao i kod drugih oblika upale zgloba tako da i tu kineziterapija igra važnu ulogu.